Planina se nalazi oko 20 km jugozapadno od Foče na granici BiH i CG. Maglić je sa svojih 2 386 m najviši vrh u BiH. Oivičen je sa sjevera Vučevom, sa zapada Sutjeskom, sa istoka Pivom i Mratinjem, a sa juga Biočom. Zbog svojih strmih visova ova planina je oduvijek bila izazov za profesionalne planinare, sportiste i avanturiste. Obrastao je bukovom i crnogoričnom šumom, a podnožje planine i sve padine su bogate vodom, od kojih je najizdašniji Carev do, koji nikada ne presušuje (na 2000 mnv, što je rijetkost na ovim visinama). Na samom vrhu Maglića je i granica između RS-BiH i CG, gdje se nalazi Trnovačko jezero, najljepše glečersko jezero na ovom području. Najomiljenije mjesto za okupljanje planinara je upravo na jezeru, posebno u dane Vidovdanskog uspona na Maglić.

Vučevo je prostrana planinska visoravan, okružena sa tri strane kanjonima Sutjeske, Drine i Pive, a sa četvrte visokim masivom Maglića. Najveći vrh Vučeva je Planinica sa svojih 1 876 m. Bogato je šumama, livadama i pašnjacima i zbog toga vjekovno je stećište stočara u ljetnjim mjesecima, kada ožive katuni.

Volujak je planina koja se nadovezuje na Maglić i ima niz vrhova preko 2 000 mnv (najveći je Vlasulja 2 337 m). Na sjeverozapadu graniči kanjonom Sujtjeske, čije litice ujedno razdvajaju Volujak od Zelengore. Volujak pripada nizu visokih kamenih gromada, u narodu poznatih kao površi. Podnožje planine obraslo je mješovitom šumom (bukva, četinari), kao i pašnjacima, a vrhovi su prošarani bijelim cirkovima. Veoma je atraktivan za planinare.

Zelengora (sa najvećim vrhom Bregoč od 2 014 mnv) je planinsko područje koje se nalazi na jugoistočnom dijelu RS i sastavni je dio NP “Sutjeska”. Za mnoge najljepša je planina ovih prostora. Prostrana je, nepregledna, bogata šumom, zelenim pašnjacima i vodenim površinama. Iako na njoj postoje brojni vrhovi (Vilinjak, Uglješin vrh i dr.), Zelengora je ujedno i pitoma i blaga planina. Sušta suprotnost Magliću i Volujaku. Posebnu draž Zelengori daju njene ”gorske oci” - bistra glečerska jezera, smještena u samim podnožjima njenih vrhova: Gornje i Donje bare, Orlovačko, Kotlaničko, Štirinsko, Borilovačko, Crno i Bijelo jezero. Na Zelengori je, takođe, dragocjen i bogat fond divljači i rijetkih biljnih vrsta, od kojih su brojne endemske. Navedene karakteristike upućuju da ova planina predstavlja izvanredno mjesto za šetanje i planinarenje, ali i lov. Na njoj se nalazi i nekoliko renoviranih planinskih domova, a svake godine u prvoj sedmici avgusta održava se manifestacija “Jezera Zelengore” u cilju promocije planine i njenih ljepota.

Planinski dijelovi masiva Lelije, Ljubišnje i Bioča imaju nadmorsku visinu peko 2 000 m i spadaju u grupu visokih planina. Najviši vrh je Dernečište sa 2 238 mnv. Zajednička karakteristika im je da imaju dosta prelijepih vidikovaca, presječene su kanjonskim dolinama i imaju bujnu vegetaciju. Na čitavom ovom području nalazi se raznovrsna divljač što čini prirodu jos ljepšom i turistički atraktivnijom.